Dan prije, kao i u svakoj bajci, ostaju samo dvojica. Dvojica "urbanista a'la tucano". Uvaženi ?lan konspirativnog imena gmarijanovic i moja malenkost. Gmarjanovic je preuzeo dogovor oko puta sa vespa fanatikom i suorganizatorom sre?anja Gapom uz svesrdnu pomo? viamichelin-a. Dogovor je nedamo kune za vinjetu. Idemo obliaznim cestama. Zabreg, Zapreši?, Krško, Sevnica, Rade?e, Litija i napokon Ljubljana. Ali to nije sve. U Ljubljani isto ima cesta, koju moramo zaobi?i, jer nemamo prokletu vinjetu.
Okupljane u Ljubljani je zakazano v soboto, 20.09.2008 ob 9 uri, v gostilno Ka?ji Log, a fantje nas ?ekaju do 10.30 h, kad se kre?e na zakazani obilazak okolice.Dakle kre?emo u 6.30 h, bit ?e dovoljno, Tifon kod Bauhausa. Spremanje, alat ostao od Zadra, spavanje i laku no?.
Probudilo me mra?no, hladno i obla?no zagreba?ko jutro. Miris zime. 5.45 h. Palim komp. Prognoza za put, temperatura jutro 4 °C, dnevna 12 °C, obla?no. Hvala laku no? još jednom. Idem spavat. Je..ga bolest je bolest, a i dogovor je dogovor. Sjedam na vespu, palim muziku na mobitelu, slušalice u uho, prvo na tankanje zbog rezerve, pa na Tifon. Ledeno jutro mi se uvla?i za vrat i polako izaziva trnce. Tješim se dobro je, bar ?e me razbudit.
Uvaženi ?lan konspirativnog imena gmarijanovic, svjež, razbu?en od netom ispijene kavice, sa kartom i hrpom isprintanog materijala mi pokazuje put. Nema frke ti vodi, ja te pratim.
kre?emo
Put vodi preko Zapreši?a, malo lijevo, malo desno, je..ga. Treba stat, pitat put. Granica. Hrvatska, Slovenska. Policajka, smije se i gleda sa dva upitnika u mislima.
U Deželi smo.
U Sloveniji me uvjek iznenadi jedna stvar. Izbori. Imam osje?aj da su kod njih svaku nedjelju izbori. Kad god sam u Sloveniji sa malih, velikih, u polju, na polju, iznad polja šarenih, zelenih izbornih plakata mi se smiju politi?ari. Možda je to fenomen EU?
S obzirom da nismo tu zbog politike pravac Krško. Nuklearka u daljini. Nije me impresionirala. Jedan reaktor i brdo dima od kondenzacije. Od Krškog "cesta" vodi uz rijeku Savu. Rade cestu, obalu, ustave, branu i što sve ne. Vozi se sporo, dijelom po jednoj traci, po makadamu, iza kamiona, u koloni, .... ogromno gradilište. Prolazimo pokraj ustava kod Sevnice i mjesta nedavne Slovenske tragedije. Put dalje vodi do Rade?e od koje do Ljubljane te?e dobro asfaltirana cesta i što je najvažnije nema više radova. Prosjek brzine puno ve?i. Zubato sunce, tu i tamo proviruje.
I napokon... Ljubljana. I napokon sunce. Ali još zubato. Ne zovemo fanta Gapa, nego sami tražimo gostilno Ka?ji Log i Podutnik. Nakon polusatne vožnje ulicama i okolicom grada, a sve da ne platimo vinjetu, zastajemo na brijegu me? kukuruzima, sa pitanjem gdje smo, što smo .... mozgalica.
Telefon jedan ... Gap ... ne javlja se, telefon drugi Nace ... napokon. "Gdje ste"? "Me? kukuruzima". Biciklist u prolazu spašava stvar i upu?uje nas 300 m niže u Ka?ji Log. Napokon, stigi smo. Gmarijane svaka ?ast.
Prolazimo kroz špalir. S jedne strane nanizane vespe, a s druge znatiželjni vespisti. Pogledi i zrazi ?u?enja. K'o su sad ovi. Parkiramo vespe na kraju niza.
Prilaze ... odakle ste, ?ekaj, iz Zabrega ste samo zbog nas došli, pa niste normalni, mi smo iz Domžala, vozili 15 km smrzli se, jaja nam otpadaju, bombardiraju nas. He, he mislimo mi, pa mi smo se, prošlu nedjelju, na vespi, a ne u kombiju vra?ali iz Zadra.
Nace gura u ruku rakiju, da se ugrijemo. Ina?e ne pijem rakiju, ali ova je dobra, klizi. Jedan veliki pozdrav od okupljenog mnoštva. Kamera snima. Dolazi Gap, vodi nas na topli ?aj. Rije? dvije upoznavanja, prelistavamo novine sa tekstom o sre?anju ... Mi smo na prvom sre?anju vespi u Ljubljani i to samo zbog nas sa prefiksom me?unarodni. Nemaju klub, ve? su u old-timer klubu. Podsjetilo me na "govance" i croaziju... Ružna usporedba.
Gledaj mi imamo problem, kažemo. Rezerva. Nema problema Nace tr?i po gumu, gorivo se ljeva iz drugih vespi. Momci prava dobrodošlica. Dobrodošlica na slovenski na?imn broj 1.
Izlazimo na prijemni štand. Vama kao prijateljima kotizacija 10 €. Dobivamo majicu i kuvertu sa 4 kupona: jedan za kavu - Ka?ji Log, dugi za kavu - jezero, tre?i za pivu - Lepa žoga i malica - Ka?ji Log.
Polazak. Kre?emo. Idemo u Bistru, mjesto pokraj Vrhnike, razgedati Tehni?ki muzej Slovenije. U mislima mi topli ?aj sa limunom koji mi je ostao na stolu. Je..ga.
Vozimo se u više manje cik-cak zmijici od oko 35 vespi. Brzina srednja 50 km/h. Sunce polako grije naše promrzle ru?ice. Gmarijanovic ispred mene. Vožnjica milina. Kako se vozi seoskim dobro asfaltiranim puti?ima kolona se lagano razvukla. Nakon desetak minuta, na jednom ravnijem dijelu predvodnica staje ?ekaju?i da se svi ponovo skupe i da se ponovo formira neprekinuta zmijica od vespica. I prije nego što sam uspio shvatiti da kolona staje ... gmarijanovic po?inje naglo ko?iti. Škripa. Zanosi ga na desnu stranu i udara sredinom desnog bubrega u zadnji kraj naran?astog Rally-ja. Odbija se na lijevu stranu i pada vespom na svoju lijevu nogu .... Molim?! Katastrofa. Pa nije mogu?e. Ne mogu vjerovat. Pa što je ovo?! Ne, ne nije to što vidim. Gmarijanovi? se diže i odvla?i na travu. Lagano blijed. Stajem. Uz njegov pristanak skidam mu kacigu, da do?e do zraka. Okupljaju se ostali. Užurbano tr?e, nude pomo?.
Krvi nema. Nema vidljivih ošte?enja na odje?i. Super. Tuži se na koljeno. Ajme sranja. Valjda je samo od udarca ... Rali-ju puklo štop svjetlo i malo ogreban po zadnjem dijelu lijevog bubrega. Je..ga orginalna boja. Vlasnik govori ma nije ništa popravit ?e se. Crvenoj gmarijanovicevoj pukla kuglica na vrhu ru?ice kva?ila i desni bubreg ?vrknut. Otpalo 6 cm2 kita sa bojom. Tješimo ga, i onako imaš previše kita ispod farbe, pa ti je ovo dobra prilika za pošteno srediti bubreg.
Kako bol u koljenu ne prestaje unesre?eni sjeda u jedan od tri auta u koloni, kamerman koji je do tada snimao, ostavlja kameru i sjeda na njegovu vespu i kolona kre?e dalje do prve pumpe. Dobrodošlica na slovenski na?in broj 2.Tankamo gorivo. Gmarijanu se vratila boja u lice. Stavlja led na koljeno, da ne natekne. Dobro je, mislimo svi, sigurno ga samo boli od udarca.
Kre?emo dalje.
Dolazimo do Tehniškog muzeja. Razgledavanje 1 h. Gmarijan nemože. Ostaje u obližnjem kafi?u sa ledom na koljenu a ja odlazim u razgledavanje. Saznajemo da je još jedna osa pošla oprašivati cvije?e. Voza?u ništa, osica puna trave.
Tehniški muzej .... impresivno, nešto ogroooomno, smješteno u više tematskih jednokatnih preure?enih objekata. Za razglegdavanje potrebno puuuuno više vremena nego što ga imamo na raspolaganju. Ali definitivno stvar kojoj se treba posvetiti vremena i posjetiti ga još jednom.
13 h i vrijeme za polazak prema... nemam pojma gdje. Nakon 15-minutne vožnjice dolazimo do proplanka na kojem se iz gepeka prate?eg auta vade i dijele keksi i sok. Odmor. Zbrajamo dojmove. Gmarijan pokušava voziti svoju vespu. Nemože. Je..ga. Još ga jako boli. Led i dalje drži na ozlje?enom koljenu.
Pri?am sa Borisom i Darjom, srednjovje?nim parom, ili ljudima u najboljim godinama, koji vozi udarenog Rally-ja. Odli?no pri?aju hrvatski. Njoj majka iz Mandaline, predgra?e, pogodite kojeg grada ... Šibenika. Znaju Lorena i prošle godine su bili u Zadru na susretu old-timera. Kako je svijet mali. Svake godine dio godišnjeg odmora provode u Mandalini. Kako je on strastveni vespaš imaju jednu PX-icu i u Šibeniku. U razgovoru saznajem da idu sutra sa autom i prikolicom za motore za Mandalinu pokupiti PX-icu i da ?e bez problema primiti gmarijanovu i odvesti je do Zabrega. Kapa dolje. Dobrodošlica na slovenski na?imn broj 3.
Nekolicina odvažnih se divi našim "urbanim tukastim pokrivalima za nadkoljeni?no me?unožje", raspituje o svrsishodnosti i cijeni. Kako bol ne popušta gmarijan se odlu?uje na "šlep" službu, a u Zabreg bi busom. Nažalost jedina linija vozi samo ujutro, tako da je sljede?a opcija vlak u 18.00 h.
Zmijica kre?e dalje. Put vodi na "Jezero". Stvarno malo jezero, resoran pored u kojem nas do?ekuje sunce, topli ?aj i kava, a zabavlja "djevojka na harmonici" ... slika govori sve. Zabava na slovenski na?in. No coment. Nakon popijene kave vrijeme je za Ljubljanu i old-timer sajam. Sajam se održava jednom godišnje i za ljubitelje "starina" se stvarno ali stvarno ima šta za vidjeti. Izlaže i Nace svoju krasoticu. Nažalost zbog boli i sad ve? lagano nate?ene potkoljenice gmarijan propušta razgledavanje.
Sve zajedno prošli smo oko 100 km laganini vožnjice, pojeli kekse, popili sok, kavu pa je red i na pivu. U Lepoj žogi vlasnik vadi dvije kutije ledenog heinekena što ve?ini mami osmjehe na lice. Gmarijan je lagano ve? otprašio na vlak u 18.00 h, tako da "urbanisti a'la tukano" spadaju na "jedno slovo". Iako je Nace ponudio spavanje odlu?ujem se za ve?ernji povratak u Zabreg i to auto-putom. Kako smo u Ljubljanu došli bez vinjete, a da ne kupujem za povratak, fantje nude svoju. Dobrodošlica na slovenski na?in broj 4.
Piva sad još lakše klizi. Momci svaka ?ast. Prije povratka slijedi put nazad u Ka?ji Log na ve?eru. Ve?era "samo" bolonjez, ali sa repetama. Pi?e se pla?a.
Lagano pada mrak. Vespisti, ve? umorni od vožnjice, punog trbuha napuštaju gostilnu. Ostajem me?u zadnjima. Nace, Boris i Darja odvoze gmarijanovu "crvenu Kristinu". Opraštam se od ljubaznih doma?ina. Izmjena mailova. Obe?anje vidimo se opet. Ispra?aju me do auto-puta. Trube i ostajem sam.
20.00 h. Kre?em nazad prema Zabregu. Sat, dva ... i trideset laganini vožnjice kona?no granica. Slovenska, pa Hrvaška. Na Hrvaškoj lagana gužvica. Desetak auta ispred mene. Je..m im majku i sve po spisku. Baš mi se sad stoji pola sata na 11 °C, sa utrnulom guzicom, udišu?i dim auta od ispred ... I napokon, na mene je red.
Policajac, br?i?i i nao?ale, srednjih godina iz tople grani?ne ku?ice mi traži prometnu. Majku mu spominjem, u mislima, znaš ti di je meni prometna. Ispod ?ega je. Mislim, šta ?e ti sad prometna, više sam potrošio goriva do Ljubljane, nego što mi vridi motor. Ništa kopam i kopam za prometnom. Na?em, dajem mu je. Gleda on gleda. Sve u redu, kao u Be?u. Idem dalje do carinika. U mom slu?aju carinice. Cupka ona s jedne noge na drugu u svom svjetlo-plavom odjelcu, k'o u ritmu nekog narodnjaka. Ledeno joj je. "A ?iji si ti". "Od mame i tate" odgovaram. "A k'o je tebe tira da na "tome" putuješ" kaže ona, odmjeravaju?i vespu preko oka. E moja svjetlo-plava djevojko da ti znaš koja neizlje?iva bolest mene pere, da znaš koje sam ja divne ljude upoznao i što sam sve prošao i gdje sam sve bio sa "tim", samo ti cupkaj, promislim ja i odvrnem gas prema Zagrebu ...
p.s. Gmarijan je završio u traumi i operirao koljeno ... želim mu brz oporavak ...
Pri?e 
