Vespa klub Hrvatska

?etvrtak je, rano jutro, blizu podneva. Otvaram o?i. Umjesto �alice tople kave i vrelog poljupca dobijem ono dobro poznato: �koliko je sati mrcino jedna!? koliko ti mo�e� spavati!? Pa nisi normalan!!!!� i ono najbolje: �pa dobro koj je k...c meni ovo trebalo?! Koja sam ja glupa?a!!!�

Dok se vu?em iz spava?e sobe prema kupaoni, lijevom rukom lagano ?e�em maloga. ?ekam novi val napada. Molim te Bo�e nedaj da me njene rije?i stignu prije kupaonskih vrata! Dok primam kvaku, hladan znoj mi se slijeva niz le?a. Ne, ne sada, jo� malo i gotovo! Tooooo, uspio sam!!!!!! vri�tim iz svega glasa dok pu�tam vodu majmunu i ?e�em ?elavu glavu drugom rukom, a ona ?e: �kog se vraga dere� majmune jedan?� Uzdahnem i pomislim, jedva ?ekam da ode mami na ru?ak!!!! Samo da me ne pita jel ho?u s njom!!! Izlazim iz kupaone, a ona na�minkana i spremna za polazak. To je to, sad il nikad!!! Dok mi misli lete glavom u potrazi za realnim razlogom za�to da na ru?ak ode sama, nje�no me grli i ljubi, te mi �apne na uho: Idem na kavicu sa curama dragi, pa mami na ru?ak. Ako �eli� samnom obuci se, a ako ne dobro. Ru?ak ti je u hladnjaku. Odlazi, a ja ostajem onako snen, zbunjen na vratima, te ju pogledom mladog teleta ispra?am do auta. �ta ?u ja sada? O Bo�e kako mi se ni�ta neda! Ha ni�ta, popit ?u kavicu na terasi, pa bumo vidli dalje. Pijuckam kavicu i slu�am pjev ptica. Pogled mi pada na moju ljepoticu. Kao da me gleda i govori: zaja�i me! Pojurimo cestama zavojitima! Pobjegnimo na nekoliko sati zajedno, sami ti i ja! Da, to je to! ?ovjek i stroj, zajedno, kao jedno!!! Tr?im u ku?u, proklizavam u desnom zavoju iz hodnika u kuhinju, te se vr�cima noktiju moram dr�ati za �tok od vrata da ne padnem bokom na hladne plo?ice. Grozni?avo skidam pijamu sa sebe, i navla?im majcu i traperice. Tenisice su ve? na nogama, grabim jaknu i kacigu i idemo! Kurblam malu, dodajem gas, ubacujem u prvu i idemo: druga, tre?a, ?etvrta, gas do kraja, napadamo zavoje jedan za drugim. Fuck!!!! Ko?nica prednja, zadnja, stajem sastrane. Kuda idemo? Tko smo mi? Odakle dolazimo? Ma budalo jedna: krivi tekst! Gdje ?emo? Hajmo u Bre�ice!!!!�� Okre?em makinu, jurimo nazad ku?i. Ko da me svi vrazi gone,opet utr?avam u ku?u, pazim na desni zavoj iz hodnika u sobu. Uzimam pljuge i upalja?. Idemo! Budalo! A putovnica? E sad valjda imam sve! Kre?emo na Tour Samobor-Bre�ice.
Vo�nja do granice u Bregani traje kratko. Svega nekoliko kilometara i tamo smo. Zaustavljam vespu, skidam kacigu i predajem putovnicu. Murjak, ono kao pravi afri?ki lenjivac, smo odmahuje glavom. Idemo do carinika koji samo ma�e: vozi dalje!!! E sad, Slovenska policija i carina. Da vidimo: putovnica i ono neizbje�no pitanje: Kam pa greste? Do Bre�ica, ka�em, mala udara �ig u putovnicu i to je to! Nastavljamo dalje prema Bre�icama. Cesta je super! Lagani zavoji jedan za drugim u nekom pravilnom rasporedu, lijevi pa desni, lijevi pa desni. Prometa malo ili nimalo, asvalt kvalitetan bez puno rupa uz dobar grip. I tako do Bre�ica. Prelazim most preko Save i ulazim u grad. Banner kluba ponosno stoji na legshield-u kao da prkosi svima. Osje?am se ponosno! Kao da sam do�ao pokoriti i osvojiti Bre�ice! Radim ?ir po centru, gledam ljude na cesti. Pa njima nije praznik! Pa di su Slovenke??? Ha ni�ta hajmo na pravu slovensku pivu: originale Lasko. Parkiram Vespu, skidam kacigu te bacam pogled na zgradu iza sebe, a kad ono: op?ina Bre�ice! Eto, pokorio sam vas.� Ma jebo to! Hajmo jesti i piti! Sjedam na terasu i ?ekam konobarbaru. Onako, gledam okolo, kao �ta ima. Ima !
Malica 4 Eura. What the fuck is malica?????? kad ono, ispod pi�e: hrenovke sa pire krumpirom i �pinatom! A to je malica!!!!!!!!! Pa �ta ne ka�e�. Daj jedno La�ko i tu jednu malicu, brzo molim. Fakat, �ena brzo nosi kriglu pive i malicu. Bacam se na posao! I prije nego �to si rekao keks, malice na tanjuru vi�e ni. Bila je dobra dok je trajala! Polako ispijam pivu i palim pljugu! Gledam okolo. Grad �ivi usporenim �ivotom, ljudi lagano �te?u centrom i razgledavaju izloge. Sunce dopire kroz oblake. Povjetarac pirka. Savr�en dan. Pla?am malicu i pivu, 6 Eura, obla?im jaknu i kacigu te sjedam na vespu. Palim pilu i kre?em. Na benzinskoj pumpi na izlazu iz Bre�ica stajem i kupujem trofej, dokaz svoje pustolovine. Dvije limenke Uniona i dvije limenke La�kog. Kre?em prema granici istom onom lijepom vijugavom cestom uz Mokrice do Obre�ja. Na granici nikog, scena kao iz kaubojskih filmova, samo �to fali sjeno koje u kuglama leti cestom. Taman da ?u stati, skinuti kacigu i predati dokumente slovenci samo odmahuju rukom, kao da ka�u: hajde, iza?i ve? jednom iz SLO. Ali neka, banner je tu, i ponosno im govori tko smo! Dolazim do na�ih, a kad ono: putovnicu molim, ?ije je vozilo?- pa tatino- ja sam student- pa MOJE!!! Ima �ta za prijaviti i tako to. Ajme majko!!!! Tko ?e koga ako ne?e svoj svoga!!! Nema veze, ne?e mi to pokvariti dan. Od Bregane do Samobora je svega par km pa vozim �to sporije, nebi li vo�nja trajala dulje. Ulazim u Samobor. �ta ?u? Ku?i ili... A ne, idemo na PRANJE!!!! Moja mala je zaslu�ila da ju operem. Nakon detaljnog pranja slijedi brisanje. Dolazimo ku?i, sretni. O Bo�e, daj po�uri vrijeme, daj da je sutra ?etvrtak i da kre?emo put Rijeke!!!!��� Do tada......