Prazni?ko jutro

Ispis
?etvrtak je, rano jutro, blizu podneva. Otvaram o?i. Umjesto šalice tople kave i vrelog poljupca dobijem ono dobro poznato: «koliko je sati mrcino jedna!? koliko ti možeš spavati!? Pa nisi normalan!!!!» i ono najbolje: «pa dobro koj je k...c meni ovo trebalo?! Koja sam ja glupa?a!!!»

Dok se vu?em iz spava?e sobe prema kupaoni, lijevom rukom lagano ?ešem maloga. ?ekam novi val napada. Molim te Bože nedaj da me njene rije?i stignu prije kupaonskih vrata! Dok primam kvaku, hladan znoj mi se slijeva niz le?a. Ne, ne sada, još malo i gotovo! Tooooo, uspio sam!!!!!! vrištim iz svega glasa dok puštam vodu majmunu i ?ešem ?elavu glavu drugom rukom, a ona ?e: «kog se vraga dereš majmune jedan?» Uzdahnem i pomislim, jedva ?ekam da ode mami na ru?ak!!!! Samo da me ne pita jel ho?u s njom!!! Izlazim iz kupaone, a ona našminkana i spremna za polazak. To je to, sad il nikad!!! Dok mi misli lete glavom u potrazi za realnim razlogom zašto da na ru?ak ode sama, nježno me grli i ljubi, te mi šapne na uho: Idem na kavicu sa curama dragi, pa mami na ru?ak. Ako želiš samnom obuci se, a ako ne dobro. Ru?ak ti je u hladnjaku. Odlazi, a ja ostajem onako snen, zbunjen na vratima, te ju pogledom mladog teleta ispra?am do auta. Šta ?u ja sada? O Bože kako mi se ništa neda! Ha ništa, popit ?u kavicu na terasi, pa bumo vidli dalje. Pijuckam kavicu i slušam pjev ptica. Pogled mi pada na moju ljepoticu. Kao da me gleda i govori: zajaši me! Pojurimo cestama zavojitima! Pobjegnimo na nekoliko sati zajedno, sami ti i ja! Da, to je to! ?ovjek i stroj, zajedno, kao jedno!!! Tr?im u ku?u, proklizavam u desnom zavoju iz hodnika u kuhinju, te se vršcima noktiju moram držati za štok od vrata da ne padnem bokom na hladne plo?ice. Grozni?avo skidam pijamu sa sebe, i navla?im majcu i traperice. Tenisice su ve? na nogama, grabim jaknu i kacigu i idemo! Kurblam malu, dodajem gas, ubacujem u prvu i idemo: druga, tre?a, ?etvrta, gas do kraja, napadamo zavoje jedan za drugim. Fuck!!!! Ko?nica prednja, zadnja, stajem sastrane. Kuda idemo? Tko smo mi? Odakle dolazimo? Ma budalo jedna: krivi tekst! Gdje ?emo? Hajmo u Brežice!!!!   Okre?em makinu, jurimo nazad ku?i. Ko da me svi vrazi gone,opet utr?avam u ku?u, pazim na desni zavoj iz hodnika u sobu. Uzimam pljuge i upalja?. Idemo! Budalo! A putovnica? E sad valjda imam sve! Kre?emo na Tour Samobor-Brežice.
Vožnja do granice u Bregani traje kratko. Svega nekoliko kilometara i tamo smo. Zaustavljam vespu, skidam kacigu i predajem putovnicu. Murjak, ono kao pravi afri?ki lenjivac, smo odmahuje glavom. Idemo do carinika koji samo maše: vozi dalje!!! E sad, Slovenska policija i carina. Da vidimo: putovnica i ono neizbježno pitanje: Kam pa greste? Do Brežica, kažem, mala udara žig u putovnicu i to je to! Nastavljamo dalje prema Brežicama. Cesta je super! Lagani zavoji jedan za drugim u nekom pravilnom rasporedu, lijevi pa desni, lijevi pa desni. Prometa malo ili nimalo, asvalt kvalitetan bez puno rupa uz dobar grip. I tako do Brežica. Prelazim most preko Save i ulazim u grad. Banner kluba ponosno stoji na legshield-u kao da prkosi svima. Osje?am se ponosno! Kao da sam došao pokoriti i osvojiti Brežice! Radim ?ir po centru, gledam ljude na cesti. Pa njima nije praznik! Pa di su Slovenke??? Ha ništa hajmo na pravu slovensku pivu: originale Lasko. Parkiram Vespu, skidam kacigu te bacam pogled na zgradu iza sebe, a kad ono: op?ina Brežice! Eto, pokorio sam vas.  Ma jebo to! Hajmo jesti i piti! Sjedam na terasu i ?ekam konobarbaru. Onako, gledam okolo, kao šta ima. Ima !
Malica 4 Eura. What the fuck is malica?????? kad ono, ispod piše: hrenovke sa pire krumpirom i špinatom! A to je malica!!!!!!!!! Pa šta ne kažeš. Daj jedno Laško i tu jednu malicu, brzo molim. Fakat, žena brzo nosi kriglu pive i malicu. Bacam se na posao! I prije nego što si rekao keks, malice na tanjuru više ni. Bila je dobra dok je trajala! Polako ispijam pivu i palim pljugu! Gledam okolo. Grad živi usporenim životom, ljudi lagano šte?u centrom i razgledavaju izloge. Sunce dopire kroz oblake. Povjetarac pirka. Savršen dan. Pla?am malicu i pivu, 6 Eura, obla?im jaknu i kacigu te sjedam na vespu. Palim pilu i kre?em. Na benzinskoj pumpi na izlazu iz Brežica stajem i kupujem trofej, dokaz svoje pustolovine. Dvije limenke Uniona i dvije limenke Laškog. Kre?em prema granici istom onom lijepom vijugavom cestom uz Mokrice do Obrežja. Na granici nikog, scena kao iz kaubojskih filmova, samo što fali sjeno koje u kuglama leti cestom. Taman da ?u stati, skinuti kacigu i predati dokumente slovenci samo odmahuju rukom, kao da kažu: hajde, iza?i ve? jednom iz SLO. Ali neka, banner je tu, i ponosno im govori tko smo! Dolazim do naših, a kad ono: putovnicu molim, ?ije je vozilo?- pa tatino- ja sam student- pa MOJE!!! Ima šta za prijaviti i tako to. Ajme majko!!!! Tko ?e koga ako ne?e svoj svoga!!! Nema veze, ne?e mi to pokvariti dan. Od Bregane do Samobora je svega par km pa vozim što sporije, nebi li vožnja trajala dulje. Ulazim u Samobor. Šta ?u? Ku?i ili... A ne, idemo na PRANJE!!!! Moja mala je zaslužila da ju operem. Nakon detaljnog pranja slijedi brisanje. Dolazimo ku?i, sretni. O Bože, daj požuri vrijeme, daj da je sutra ?etvrtak i da kre?emo put Rijeke!!!!    Do tada......